O projektu
Dosad objavljeni rezultati predstavljaju dobru podlogu za daljnja istraživanja hrvatske filozofije između 1874. i 1945. godine, no ne daju cjelovitu sliku. U projektu će se obraditi teme koje nisu bile predmetom ni istraživanja ni valoriziranja. Početak je 1874. godina kad je osnovano moderno Sveučilište u Zagrebu i kad je s radom započeo Mudroslovni (današnji Filozofski) fakultet u čijem je sastavu djelovala i katedra za filozofiju na kojoj su predavali filozofi koji su zaslužni za razvoj moderne filozofske misli u nas. Tad se javljaju prve filozofkinje u Hrvatskoj (Kučera, Rossi, Ebenspanger) koje su u svojim radovima pratile trendove u europskim filozofskim kretanjima.
Godina s kojom završava projekt jest 1945. kada u središte proučavanja i podučavanja dolazi marksistička filozofija s čime započinje nova era u filozofskom životu Hrvatske. Premda se radi o kratkom razdoblju od 71 godine u kojem su se na malom prostoru vjerojatno svi filozofi međusobno poznavali i komunicirali, ipak je vladala raznolikost filozofskih pristupa i škola.
Ističu se: novoskolastika, utjecaj razvoja prirodnih i društvenih znanosti, a posebice psihologije na filozofiju, novokantovstvo, herbartizam i njemački idealizam. Svakako je važno naglasiti da se u to doba počinje sustavno stvarati filozofija na hrvatskom jeziku što je prije toga bila rijetkost. Paralelno s time počinje se razvijati i hrvatska znanstveno-filozofska terminologija.
Unutar projekta istražit ćemo osam dosad neobrađenih tema:
- filozofsko-odgojne teme;
- odnos psihologije i filozofije;
- počeci feminističke filozofije među hrvatskim filozofkinjama i intelektualkama;
- estetičke teme;
- spoznajna teorija kod Hijacinta Boškovića;
- metafizika Gjure Arnolda;
- Zimmermannova etika i noetika;
- polemika između Krune Krstića i Stjepana Zimmermanna.